Dokumenta

Ravnopravnost predstavlja osnovni princip Ujedinjenih nacija. U Preambuli Povelje Ujedinjenih nacija kao jedan od ključnih ciljeva organizacije istaknuta je rešenost naroda Ujedinjenih nacija da ponovo potvrdi veru u osnovna prava čoveka, u dostojanstvo i vrednost ljudske ličnosti, u ravnopravnost ljudi i žena i nacija velikih i malih. U Članu 1 navodi se da je jedan od ciljeva Ujedinjenih nacija unapređivanje i podsticanje poštovanja prava čoveka i osnovnih sloboda za sve bez obzira na rasu, pol, jezik ili veru.

Iako se verovalo da se prava žena najbolje štite i unapređuju opštim sporazumima o ljudskim pravima, uočeno je da opšti režim ljudskim prava ne štiti žene od diskriminacije, niti doprinose unapređenju njihovog položaja. Stoga je Generalna skupština pozvala Komisiju za status žena da pripremi nacrt deklaracije koja bi se odnosila na prava žena i muškaraca.

Deklaraciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama Generalna skupština je usvojila 7. novembra 1967. godine.  

Šezdesetih godina prošlog veka, u mnogim delovima sveta, sve više je isticana i postajala vidljiva diskriminacija žena, a takođe je došlo i do povećanja broja organizacija posvećenih borbi za veća prava žena. Imajući u vidu negativni uticaj pojedinih razvojnih politika na žene, koji je postao očigledan 1972. godine, pet godina nakon usvajanja Deklaracije, UN Komisija za status žena je razmatrala mogućnost pripreme obavezujućeg ugovora koji bi imao normativni značaj i odlučila da zatraži od Generalnog sekretara da pozove države članice UN da iznesu stavove o takvom predlogu.

Tekst Konvencije o eliminasanju svih oblika diskriminacije žena pripremila je radna grupa Komisije za status žena u toku 1976, a Generalna skupština UN usvojila ju je 18. decembra 1979. godine. 
Na specijalnoj ceremoniji koja je održana tokom konferencije u Kopenhagenu 17. jula 1980. godine, 64 države su potpisale Konvenciju. Dana 3. septembra 1981. godine, 30 dana nakon što ju je ratifikovalo dvadeset država članica, Konvencija je stupila na snagu - brže od bilo koje prethodne konvencije o ljudskim pravima - što je dovelo do vrhunca napora Ujedinjenih nacija da sistematizuju sveobuhvatno međunarodne pravne standarde za žene.

Pojedine odredbe Konvencije dodatno su interpretirane Opštim preporukama Komiteta za eliminaciju diskriminacije žena i koje predstavljaju dodatne smernice vladama u sprovođenju konvencije.

Opšta preporuka br. 19 nasilje prema ženama definiše kao nasilje koje je usmereno prema ženi zato što je žena ili nasilje koje u većoj meri utiče na žene nego na muškarce. Ono uključuje dela koja nanose fizički, mentalni ili seksualni bol ili patnju, pretnje takvim delima, prinudu i druge vidove ograničavanja slobode. Nasilje zasnovano na razlici polova može da prekrši određene odredbe Konvencije, bez obzira na to da li se u ovim odredbama izričito spominje nasilje. U Opštoj preporuci se takođe ističe da, prema opštem međunarodnom pravu i pojedinačnim Paktima o ljudskim pravima, države mogu takođe da budu odgovorne za dela pojedinaca ukoliko ne deluju s dužnom revnošću da bi sprečile kršenje prava ili da bi istražile i kaznile počinioce nasilnih dela, ili obezbedile nadoknadu.

Opšta preporuku broj 35 usvojena je 2017. godine i predstavlja dopunu Opšte preporuke broj 19 (iz 1992. godine) kao odgovor na nasilje nad ženama.

 

Podelite na društvenim mrežama: