U porodici...

Veoma je teško živeti u porodici u kojoj se dešava nasilje. Zbog toga se osećamo ljuto, tužno, uplašeno, postiđeno ili čak mislimo da smo i mi krivi za to što se dešava.

Iako roditelji ponekad misle da njihova deca ne znaju šta se dešava, oni su i te kako svesni nasilja i bez obzira na uzrast, osećaju se povređenim, uplašenim i zabrinutim za sopstvenu bezbedost i bezbednost svojih najbližih.

Treba da znaš da tvoja porodica nije jedina u kojoj se nasilje dešava, ono je veoma često i dešava se i među onima koji su u braku, kao i među onima koji su u vezi. U najvećem broju slučajeva, obično su muškarci ti koji su nasilni prema ženama.

  • Ako se nasilje dešava u tvojoj porodici, verovatno neki od tvojih prijatelja imaju ili su imali slična iskustva, ali ne pričaju o tome. Nasilje je sramota nasilnika, a ne porodice i onih koji trpe nasilje!
  • U sitaucijama nasilja NEMOJ POKUŠAVATI da se UMEŠAŠ i ZAUSTAVIŠ NASILJE. Možeš i ti biti povređen/povređena.
  • Ako si uplašen/uplašena pozovi POLICIJU na 192, oni će odmah doći, kad god ih pozoveš.
  • Nasilje nije tvoja krivica i nećeš upasti u nevolju ako nekom kažeš šta se dešava. 
  • UKOLIKO ti i/ili tvoja braća i sestre isto trpite nasilje, institucije su dužne da HITNO deluju i pruže vam hitnu zaštitu.
  • Ako tvoja mama trpi nasilje, možeš joj pomoći ako pokušaš da razgovaraš sa njom o onome što joj se dešava. Imaj u vidu da se ona može osećati posramljeno i misliti da je to njena krivica. ZAPAMTI za nasilje je odgovoran samo onaj koji čini nasilje i niko ne zaslužuje da trpi nasilje.
  • Ukoliko ima prijateljice ili bliske rođake koji joj mogu biti podrška, ohrabri je da sa njima razgovara.
  • Ako još uvek živite u istom domu, možeš sa mamom razgovarati o tome kako nasilje utiče na tebe i kako se ti osećaš. I ti imaš pravo da živiš u okruženju bez nasilja.
  • Postoje različite vrste pomoći za tvoju mamu i tebe. Prema zakonu policija ima pravo da iseli nasilnika iz kuće, a sud da mu zabrani da vas dalje uznemirava. Takođe zaštitu možete potražiti i u sigurnoj kući.
  • Možeš se poveriti i drugima i pričati o onome šta se dešava u tvojoj porodici – nastavnici ili učiteljici, psihologu ili pedagogu u školi, drugaru ili roditelju tvog drugara ili drugarice, komšinici ili starijoj osobi koja će te saslušati.
  • Možeš pozvati i DEČIJU SOS LINIJU 0800 123 456 kad god želiš u toku dana ili noći. Osobama koje rade na ovom telefonu, ne moraš reći svoje ime, oni su tu da te saslušaju i da ti daju savet.
  • U slučaju opasnosti možeš pozvati i neku stariju osobu koja zna šta se dešava u tvojoj porodici. 

Kako da pomogneš sebi?

Zapamti, svako se drugačije oseća, a za nasilje je kriv samo nasilnik.

Iako je teško živeti u okruženju u kom se dešava nasilje, NEMOJ

  • Uzimati drogu
  • Piti alkohol
  • Prestati da jedeš
  • Povrediti sebe
  • Pobeći od kuće
  • Uništavati stvari
  • Biti nasilan ili nasilna prema drugima

Od ovih stvari se nećeš osećati bolje, niti će se problem na taj način rešiti. Ti se možeš osećati samo još gore ili možeš povrediti nekog drugog.

Kada se osećaš LOŠE, pokušaj da:

  • Udahneš duboko i brojiš do 10
  • Porazgovaraš sa nekim o onome šta te muči
  • Nađi neko prazno mesto, gde te niko ne može čuti i vrišti na sav glas
  • Piši pismo onome zbog kog se osećaš loše. Pismo ne moraš predati toj osobi, ako ne želiš
  • Beleži u dnevnik svoja osećanja
  • Crtaj
  • Napravi listu stvari koje te usrećuju
  • Plači
  • Bavi se sportom ili vežbaj
  • Šetaj
  • Vozi bicikl
  • Pleši ili pevaj uz omiljenu muziku
  • Viđaj se sa prijateljima
  • Dopisuj se ili razgovaraj telefonom sa prijateljima
  • Razgovaraj sa nekim o tome kako se osećaš.

 

 

Podelite na društvenim mrežama: