INTERVJU S POVODOM: Dr Nigina Abazade, regionalna savetnica za rodnu ravnopravnost u UNFPA regionalnoj kancelariji za istočnu Evropu i centralnu Aziju

Dr Nigina Abazade, regionalna savetnica za rodnu ravnopravnost u UNFPA regionalnoj kancelariji za istočnu Evropu i centralnu Aziju, devetnaest godina radi na promociji ženskih prava, razvoju i ljudskim pravima. Priključila se Fondu za stanovništvo Ujedinjenih nacija 2005. godine, a praksu je stekla u Azerbejdžanu i Avganistanu. Sada radi u regionalnoj kancelariji koja pokriva čak sedamnaest zemalja Istočne Evrope i Centralne Azije. Sarađivala je sa donosiocima političkih odluka, parlamentarcima, nevladinim organizacijama i liderima iz različitih sektora, uvek zastupajući prava žena i devojčica. Pre dolaska u UNFPA, naša sagovornica je radila za USAID, a takođe ima i akademsko iskustvo, kao asistentkinja. Dr Nigina Abazade po zanimanju je lekar, masterirala je rodne i studije deteta na Univerzitetu Linkoping u Švedskoj i doktorirala je u oblasti socijalne psihologije.
Zašto je važno da u borbu protiv nasilja nad ženama i devojčicama, koje su najčešće žrtve, budu uključeni muškarci i dečaci, odnosno oni koji najčešće čine nasilje?
Kulturološko prihvatanje nasilja - posebno u porodici, ali i u društvu kao celini - i dalje je više nego neprihvatljivo u regionu Istočne Evrope i Centralne Azije. "Patrijarhalni stavovi i stereotipi o ulozi žene u društvu su česti u celom regionu, a takvi stavovi, verovanja i ponašanja duboko su ukorenjeni u društvene norme. Imajući u vidu trend konzervativizma koji je prisutan u regionu, uključivanje muškaraca je postalo jedna od polaznih tačaka u promociji rodne ravnopravnosti, a takođe muškarce svrstava u redove saveznika i zastupnika promena”. Zaista, najviše nasilja nad ženama počinjeno je od strane njihovih partnera, doprinoseći na taj način učvršćivanju strukture moći. Upravo zbog toga je rad sa muškarcima i dečacima od ključnog značaja kako bi oni potom uticali na druge muškarce i uključili ih u prevenciju rodno zasnovanog nasilja. Rad sa muškarcima i dečacima može imati pozitivan, preobražujući uticaj na živote žena i devojčica, ali i na njihove sopstvene živote.
Na koji način je moguće uključiti muškarce i dečake u borbu protiv rodno zasnovanog nasilja, kako prevazići stereotipe i predrasude a izbeći stvaranje novih prepreka ili čak otpora?
Postizanje rodne ravnopravnosti putem promovisanja zdravlja žena, njihovih prava kao i iskorenjivanje rodno zasnovanog nasilja ne mogu se postići bez uključivanja muškaraca i dečaka, čiji značaj je već utvrđen; međutim, sprovođenje ove ideje u praksu ostaje izazov. Razumevanje društvenih normi i proces rodne socijalizacije od suštinskog je značaja za praćenje osnovnih uzroka nejednakosti, a time i za promenu načina na koji i muškarci i žene shvataju muškost. Društvene norme koje se odnose na postojeće ideje i ponašanja zadržavaju žene i devojke u statusu quo, koji je moguće promeniti isključivo razvijanjem kapaciteta i izgradnjom kolektiva koji bi bio u stanju da preduzme zajedničke akcije za postizanje rodne pravde.
Širom sveta postoje dokazi da su rodno transformativni programi koji promovišu ravnopravne odnose, promenu rodnih normi i društvenih očekivanja, u praksi najefikasniji. Podaci dobijeni iz evaluacije 57 programa koji uključuju muškarce i dečake, pokazuju da je 63% programa bilo efikasno ili je bar obećavalo konkretne akcije u integraciji rodno-transformativnih pristupa u programe regiona Istočne Evrope i Centralne Azije. Te akcije varijaju od istraživanja do programskih aktivnosti, kampanja i zagovaranja. Uključuju javnu raspravu kao i kritičke lične stavove o društvenim normama, a takođe nastoje da izmere promene u stavovima u odnosu na rodne norme i relevantna ponašanja.
Kako dečaci i mladići mogu da budu motivisaniji da smanje ili učestvuju u prevenciji nasilja? Koja je uloga muškaraca?
Rezultati dobijeni u Međunarodnom istraživanju o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti (IMAGES) pokazuju da je nasilje nad ženama u regionu rasprostranjeno kao i da društvene norme i percepcija zadržavaju žene u svojevrsnoj kulturi tišine. Na primer, u Moldaviji, Jermeniji i Azerbejdžanu, anketirani muškarci i žene smatraju da žene moraju da trpe nasilje kako bi očuvale svoju porodicu. ¼ ispitanika u BiH smatra da je nasilje legitiman način rešavanja određenih problema. Na osnovu onoga što su pokazali IMAGES rezultati, rodno transformativni programi su od ključnog značaja za sprovođenje i suočavanje sa rigidnim rodnim normama i odnosima koji podstiču nejednakost. Veća je verovatnoća da će rodno-transformativni pristup uspeti da promeni percepciju muškaraca i žena o štetnim vrednostima i ponašanjima vezanim za rod koji ne doprinose promovisanju rodne ravnopravnosti.
Rodno transformativne inicijative treba sprovoditi i kroz značajno učešće mladih. Zbog toga, treba obezbediti više mogućnosti kako bi se osiguralo podizanje nivoa svesti dečaka o podršci osnaživanju devojaka i ohrabrivanju njihovog učešća. U idealnom slučaju, ove inicijative treba da imaju za cilj transformaciju načina na koji dečaci razumeju rodne norme i vrednosti.
Rad sa muškarcima i dečacima, promovisanje njihovog uključivanja treba podstaći na različitim nivoima. Treba primeniti uspešne programske strategije za rad sa dečacima i muškarcima u školama, zajednicama i na radnom mestu i tako pomoći da se nasilje zaustavi pre nego što počne. Zajednice, uključujući potencijalne počinioce nasilja, žrtve kao i žene koje su preživele nasilje, moraju biti upoznati i svesni uzroka i posledica nasilja nad ženama i devojčicama - naročito moraju biti svesni odnosa između roda i prava, neprijateljski nastrojenih društvenih normi i zdravlja odnosno ljudskih prava.
Koji preventivni programi imaju bolje rezultate, oni koji muškarce navode da preuzmu odgovornost za nasilje počinjeno nad ženama ili oni programi koji muškrce direktno uključuju u rešavanje problema nasilja?
Programi koji uključuju muškarce kao deo rešenja su efikasniji, nema sumnje. U tom smislu rodno transformativni programi omogućavaju bezbenost, podršku, isključuju osuđivanje i podržavaju diskusiju o štetnim oblicima maskuliniteta i njihovom uticaju.
Javna diskusija i kritički lični stavovi imaju veće mogućnosti i pogodniji su za promenu stavova. Treba istaći pozitivne primere ravnopravnog i nenasilnog ponašanja, podstići značajnije i dugoročne promene. Muškarce i dečake ne bi trebalo da motivišu strah, stid ili krivica.
Uključivanje muškaraca u brigu o deci i odgovorno očinstvo su posebno dobar su osnov za preispitivanje neravnopravnih podela u ekonomiji zarada i pružanju nege, ali i za poboljšanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, u prevenciji nasilja nad ženama i devojčicama kao i u borbi protiv svih oblika rodno zasnovane diskriminacije uopšte.